Povijest škole
Kako je stara dokumentacija škole zagubljena i uništena o početku rada ove škole postoji malo izvora. Prema knjizi koju je izdala Osnovna škola u Varaždinskim Toplicama, škola u Svibovcu počinje sa radom još 1850. godine. Prema svibovečkoj spomenici koja se vodi od šk. g. 1948/49. škola počinje raditi 1864. godine, ali se izvor toga podatka ne navodi. Godine 1948/49. tadašnji upravitelj Marcel Konfic piše: “Škola je sagrađena 1864. godine, a adaptirana i dograđena 1912. godine”.
Prije toga obuka se izvodila u jednoj seoskoj kućici, danas kućni broj 53, a učitelj je bio domaći čovjek – odsluženi vojnik. Izmjene prvih učitelja s u nepoznate, a skoro ništa se ne zna o radu škole za vrijeme Austro-Ugarske.
Za vrijeme stare Jugoslavije radilo je u Svibovcu sokolsko društvo koje su vodili učitelji, dok su učiteljice uglavnom sudjelovale u raznim vjerskim djevojačkim društvima. Uređen je školski voćnjak i cvjetnjak u kojem su učenici učili okulirati. Učitelji su se bavili i pčelarstvom.
Od 1941, okupacijom zemlje, na čitavom teritoriju vode se borbe, te je život škole poremećen. U prosincu 1943. došlo je do prekida rada. Školske prostorije poslužile su kao bolnica. Pale su tri bombe koje su je oštetile tako da se u njoj nije moglo stanovati. Nakon rata, škola je bila mjesto školovanja i političkog rada u selu, a organizirala je i proizvodni rad.
Školske godine 1950/51. u školi Svibovec rade 3 učitelja, a na polugodištu ostaje samo učitelj koji radi u kombinaciji prvog i drugog razreda i vodi posebno treći i četvrti razred.
Školske godine 1952/53. škola ima ova odjeljenja: kombinirano I i II razred, čisti III i IV razred, te kombiniran V i VI razred. Ostale osobitosti života i rada su kao i ranije.
Godine 1955/56. broj učenika se povećao, te, kako je prostor bio skučen, nastava se odvijala u staroj zgradi u Svibovcu i u Vatrogasnom domu u Jalševcu. Zbog toga se gradi nova školska zgrada koja postoji i danas, a otvorena je 1. rujna 1966. godine. Od tog datuma većih zahvata nije bilo, a prostor se nije povećavao.
Osnovna škola Svibovec, danas obuhvaća školsko područje slijedećih naselja: Svibovec, Jalševec Svibovečki, Leskovec, Lovrentovec, Gornja Poljana, Donja Poljana, Greščevina, Retkovec i Drenovec.
Uz matičnu školu, odgojno-obrazovni rad i nadalje se organizira u dvije područne škole PŠ Gornja Poljana i PŠ Drenovec.
Karakteristike školskog područja očituju se po raspršenosti naselja i udaljenosti većine naselja. Zbog toga za učenike je osiguran prijevoz školskim autobusom poduzeća “Autobusni promet” d.d. iz Varaždina. Prijevoz financira Varaždinska županija.
Socio-ekonomska razvijenost stanovništva je srednja. Privrednih poduzeća na ovom području nema pa većina roditelja radi u okolnim mjestima: Varaždinskim Toplicama, Slanju, Ludbregu, Novom Marofu, Varaždinu i Zagrebu.
Odgojno-obrazovni rad organizira se za 11 odjela u matičnoj školi, dva kombinirana razredna odjela i to: I. i III.; te II. i IV. u PŠ Gornja Poljana, te dva kombinirana razredna odjela i to I. i III.; i II. i IV. u PŠ Drenovcu.
U matičnoj školi nastava je organizirana u dvije smjene, dok je nastava u PŠ Gornjoj Poljani i PŠ Drenovec organizirana samo u jutarnjem turnusu.
Za sve učenike organizirana je prehrana u školskoj kuhinji kombinacijom toplog i mliječnog obroka.
Povijest Svibovca
Ime je praslavenskog podrijetla od riječi svin – slavan. No drugo moguće podrijetlo naziva naselja je vezan za vrstu grmolike biljke – svib, drijen crvene kore (Cornus stolonifera),
Poslije turskog pustošenja u XVI. stoljeću mjesta Leskovec Toplički, Svibovec, Drenovec i Jalševec Svibovečkiostaju pusta. Da bi se mjesta naselili, zemlja se poklanja, prodaje ili daje u najam ljudima koji su bježali ispred Turaka i osiromašenom plemstvu.
Oko današnje crkve Sveta tri kralja bio je kameni zid. Prilikom obnove crkve je srušen. U inventaru topličke tvrđave popisano je oružje i strjeljivo preneseno iz Svibovca, što pokazuje da je Svibovec kao kaštel bio uključen u obrambeni sustav protiv Turaka. Crkva je imala vrijedan inventar, od kojih su najzanimljiviji bili lanci i verige darovi povratnika iz turskog zarobljeništva. Sama crkva je na vrhu brijega s čvrstim tornjem na kojem su očuvane puškarnice. Do jozefinske reforme bila je kapela topličke župe sv. Martina. Barokizaciju crkve su provodili toplički župnici Ivan Travinić, Ignacije Ratko i Josip Kerkač. Župa je osamostaljena 1790.. Redovna školska nastava u Svibovcu je započela s radom 1864/1865. Školska zfrada s učiteljskim stanovima izgrađena je u blizini crkve.
U Periodu od 1943. do 1945. župnik župe Sveta Tri kralja je Josip Lesjak iz Pribislavca u Međimurju. Njega partizani u proljeće 1945. odvode i od onda mu se gubi svaki trag. Inače roditelji Josipa Lesjaka su sahranjeni na uništenom groblju u Svibovcu.
Mještanin Svibovca, Andrija Novosel, osuđen je 1945. na kaznu smrti strijeljanjem samo zbog, kako u presudi piše, prodaje krumpira domobranima i oružnicima u Varaždinskim Toplicama. Andrija Novosel je inaće imao bogato imanje, poslije pogubljenja cijela imovina mu je konfiscirana te su je dobili neki novi pridošli podobnici. Neki mještani Svibovca, Leskovca, Drenovca i Jalševca su osuđivani samo na osnovu iskaza nekog neimenovanog svjedoka, a presuda je često završavala s konfisciranjem cjelokupne imovine osuđenika.
Po nalogu vlasti iz Novog Marofa od 1960. godine gradi se nova školska zgrada i to na najstarijem dijelu groblja. Staro groblje je u potpunosti uništeno radi gradnje školske zgrade. Vlasti iz Novog Marofa nisu marili za očuvanje jednog starog groblja. Školska zgrada je izgrađena 1966. godine. Ostaci groblja su vidljivi na potezu niz padinu od crkve prema raskrižju puta Za Leskovec, Jalševec i Drenovec.
U rujnu 2009. otkriveno je spomen obilježje poginulim braniteljima Domovinskog rata s popisom poginulih iz župe Sveta tri kralja (Svibovec, Leskovec, Jalševec, Drenovec).
Prema popisu stanovništva 2001.g naselje je imalo 336 stanovnika te 103 obiteljskih kućanstava.
Kretanje broja stanovnika od 1857.-2001.
Župnici župe sv. Tri kralja u Svibovcu od 1790. do danas
Župa je osnovana 1790. godine za vrijeme pape Pia VI., dok je na zagrebačkoj biskupskoj stolici bio Ma